Kako je sve pocelo, a

01.12.2005 u 23.30 sati zavrsilo je moje radno vrijeme u bolnici.

Biciklom sam krenula kuci. 500 metara prije kuce u kruznom toku, zakacio me automobilista. Stradala mi je desna noga u predjelu skocnog zgloba.

Doslo je do sloma oba dviju potkoljenicnih kostiju nekoliko centimetara iznad skocnog zgloba i do luksacije istog.

Iste noci operisali su nogu (zglob namjestili). Posle dva dana mogla sam ici kuci sa otvorenim gipsom (opterecenje max. 15Kg kroz 6 sedmica).

Ja sam veliki optimista, mislila sam nakon tih 6 sedmica, nekoliko fizio terapija, da ce moja noga opet biti u redu.

Vec u toki tih 6 sedmica, pocele su velike vrucine u predjelu zgloba, ponekad sa crvenilom koze, a i ponekad mi se cinilo kao da je hiljadu mrava na radnom mjestu. Imala sam osjecaj da mi netko kida veliki zaljepljeni flaster, a i kozu zajedno sa flasterom.

Nakon 6 sedmica, prva kontrola kod mog kirurga. Opisala sam mu svoje bolove a on mi je odredio fizio terapiju i uz to objasnio moj problem kao prevu zivaca. Sa tim dolazi prva runda tableta (pocetna doza 500mg neurontina).

Pocela sam fizio terapiju. Sa vremenom nisam smila sama dotaknuti dio stopala oko zgloba i predio rista. Imala sam osjecaj da su moji prsti (pogotovo prsti od terapeuta) od brusnog papira.

Kada rub hlaca dotakne rist ili zglob, to je kao da ostrica noza zarezuje kozu. Cipele na nozi bile su zeljezni okov. Hodala sam punih 10 mjeseci u carapama u kuci, vani, a i u okolini.

U meduvremenu, je doza neurontina prosla na 1500mg (najveca doza). Moje tegobe nisu nestale a nisuse ni puno smanjile. Problem sa psihom i sa zelucom dovelo je do toga da neurontin nisam vise smila uzimati.

U aprilu 2006 godine, pregledom neurologa, dokazano je da su moji zivci u predjelu skocnog zgloba i rista povrijedeni sto luksacijom, sto operacijom i da treba vremena se oporave. Neurolog je tako predlozio novi lijek (lyrica, u pocetku 150mg). Pa sa vremenom do najjace doze (600mg).

Ni to nije donelo znatnog rezultata. Provela sam noci i noci na dvosjedu u dnevnom boravku jer tu sam mogla nogu ispruziti preko naslona dvosjeda tako da mi noga nije do nikakvog kontakta nije dolazila.

Novom kontrolom kod neurologa donesena je odluka da se metal odtrani prije vremena a ne cekati punih godinu dana. Njegov prijedlog je bio da uz mog kirurga oko operacije bude i neurokirurg tako da bi sto vise i sto bolje moj problem sa zivcima odstranili i eventuelno zivce oslobodili.

Moj kirurg je htio taj zahvat obaviti sam, sa objasnjenjem, ako nebude mogao taj glavni zivac osloboditi koji je po njemu odgovoran za moje poteskoce, onda ce ga prerezati i tako me vise nece boljeti. Drugog izbora nije bilo nego pristati ili doslovce sa pamecu skrenuti.

17.08.2006 godine je obavljena i ta operacija. Poslije operacije kirurg mi je objasnio da nije bilo drugog izbora neko zivac prerezati (srasao je u rani i tu su ga velike izrasline ukljestile). Opet tracak nade za neumrlog optimistu. 6 sedmica nade bit ce bolje jos uvijek sa 600mg lyrice.

Nakon 6 sedmica, moj kirurg objasnio mi je sto se moglo napraviti i da sad se treba poceti raditi prvo sa 30% sedmicu dana pa na 50% itd., ne puno misliti na to sto me smeta i bviti se nekim akitvnostima i da s vremenom to ce sve prestati.

Moj novi doktor slao me kod novog specijaliste (kurirg za stopala i skocne zglobove) jer tu su bili i drugi bolovi sto su me smetali a nisu nikad bili definirani. On je trebao reci svoje misjlenje i poduzeti nesto na temalju toga. Kratki susret, kratak odgovor « to su bolovi zivaca, lijecenje u klinici 4-5 sedmica uz razne terapije, kao fizio, ergo, opustanje, psihoterapije itd ».

U toj klinici ukradeno mi je mjesec dana zivota mog, mjesec dragocjenog vremena, s tim da sam trebala uzimati puno lijekova sto je doprinjelo dobitku tjelesne tezine od 8kg, jedno opterecenje vise za moju nogu.

Tu su pocele moje sedmice posjete klinici za kronicne bolesti.

Upoznala sam citavu elitu anesteziologa, mladih studenata koji su se polako upoznali sa mojim problemom, a ja sam bila ta koja svake sedmice donosi nove izrazaje, nove opise za moje poteskoce i bolove.

Prvi zahvati bili su infiltracije zivaca, tj u uspavljivanje zivaca u slucaju ako ga dirnu. Objasnjenje je bilo , cim dulje zivac spava, miruje, zivac se privikava biti bez bolova. Prommijene nije bilo. Bili su opet traci nade u trenucima dok su mravi spavali. Neznam koliko puta su ovi zahvati ponavljani.

Slijedi nova metoda koja se zove « magnezijski blok ». Podvezivanje noge ispod koljena, istikivanje krvi iz potkoljenice, uspricavanje magnezija (bio je jos neki jaci ljek uz to) za 20 minuta, onda iscekivanje reakcije i opet tracak nade. Ova terapija bila je strasno bolna a izvodila se uz kontrolu  krvnog pritiska i reakcije srca. To sve znaci dosta opasno. Ovo se ponavljalo 14 puta. Rezultati nisu bili zadovoljavajuci.

Anesteziolozi su bili neumorni sa lijepim rijecima. Evo opet jedna udica za neumornog optimista.

Termin za ispitivanje terapije sa ketaminskin infuzijama je odreden. Ketamin je dosta jak lijek koji covjeka malo osamuti.  Ta terapija provodila se u klinici korz 2 sedmice, 24 satne infuzije. Problemi sa krvnim pritiskom u glavi, glavobolje, vrtoglavice, itd... Bila sam sretna kad su skinuli infuzije i kad sam mogla krenuti kuci. Moram reci da bolovi su bili umanjeni, jos uvijek sa 600mg lyrice, sa odgovorom na pitanje « mogu li smanjiti lijekove? », odgovor je bio ne, « a nikako lyricu, ako slucajno bolovi budu jaci, Ketamin infuzije mogu se ponavljati ».

Sa svojim doktorom sam odlucila potraziti jos jednog kirurga i specijalistu za stopala i skocne zglobove. Taj kao treci predlozio je MR skcnog zgloba i ergoterapiju kod poznatog ergoterapeuta.

MR je pokazala i definirala one druge bolove. Skocni zglob nije stabilan (pocetak artroze) preporuke specijalnih ulozaka u radne cipele, abilo bi pozeljno i specijalne cipele koje bi zglob stbilirale kod hodanja i ne opterecivale previse nogu. Specijalne cipele nisu moguce zbog bolova zivaca a ulosci i specijalne natikace za posao i svakodnevicu su odmah napravljene.

Pocela sam sa eroterapijama. Prvo sam dobila komad zecjeg krzna, sa tim krznom sam prolazila po nozi sve do trenutka dok mi postane nepodnosljivo. Terapeut mi je postavljao pitanje i to pitanje koje sam vec prije sama opisivala. On je sam znao kakvi su osjecaji kod takvih bolova. Ja sam trebala samo odgovoriti koliko osjecam bol. Sve je to on izrazavao o bodovima, u brojevima, a ja sam dobivala svoj pocetni broj. Obecao mi je da cemo s vremenom sigurno moci lyricu reducirati.

Zgodno mi se cini ispitivanje osjetljivosti koze sa plasticnim iglama. Svaka ta igla ima odredenu tezinu pritiska i vec prema tezine na koju sam reagirala opet su izracunati bodovi. Ergoterapeut mi je objasnio da mi zajednickim snagama moramo preostali dio zivaca (zdravih) nauciti da oni preuzmu funkcije bolesnih zivaca, sto nije lako, posto « zdravih » puno manje ima.

Daljnje metode, koje moram sama provoditi je: 3 razlicite vrste tekstilnog materijala i tim materijalom polagano prolaziti po bolesnim dijelovima noge, sve dok ne postane neugodno. Izmedu toga terapeuti su metodom vibracije pokusavali zivce stimulirati, ali isto do odredene granice, ordredenom jakoscu i koliko ne momentalno bilo moguce, nekad vise, nekad manje.

Opet se odgovaralo na pitanje, koliko pece, koliko mrava, koliko uspavano,koliko zaljepljeno itd...? Nakon odgovora, racunanje bodova, malo pomalo bodovi su postojali nizi. Terapiju sam zapocela nedje u listopadu 2008 godine, sa 600mg lyrice. Kroz bozicne blagdane odputovala sam u Hrvatsku i tek tamo primjetila sam da ce mi ponestati lyrice. Pokusala sam na najbolji moguci nacin reducirati dnevnu dozu  i tako primijetila sam da bi bilo dobro pokusati sa redukcijom lijeka. Po povratku sa ferija u dogovoru sa terapeutom reducirali smo lyricu na 400mg u pocetku. Bila sam oduseljvena.

Daljnja metoda bola je sa cetkicom, sirine 25mm. Tom cetkicom sam morala cetkati po nozi u dijelu gdje se nisu osjecale poteskoce i  pravcu suprotnom od onoga u kojem se sirila « struja ».

U meduvremenu pohadala sam i fizioterapiju zbog svog lijevog kuka, koji mi pravi poteskoce zbog pogresnog opterecenja, fizioterapeut mi je predlozio da pokusam i desnu tj. Desni skocni zglob malo razgibavati, jer po njegovom tako dugo dok desna strana nije donekle zdrava, da mogu normalno hodati, nece biti dobro ni lijevom kuku. Mogu vam reci to je moje zivce u nozi toliko uznemirilo, da sam morala uzeti vise lyrice.

Prestali smo razgibavanjem skocnog zgloba, ali sa daljnjim cetkanjem opet se smirilo. Ja sam u meduvremenu na kraju svojih ergoterapija uspjela smanjiti na 300mg dnevno lyricu. Ja cu i dalje strpiti sa nadom da ce mi vrijeme donijeti bolju buducnost.

Evo kako se zavrsilo!!! Moj prijedlog svima koji se mogu i malo usporediti samnom i mojim poteskocama « Budite strpljivi, budite optimisti, ne gubite nadu jer govorim vam iz iskustva. Samo treba puno snage i volje ».

L.A.